slika2

egotrip.hr news

Svemir i Hrvati

24 Jul , 2015  

Na drugom kraju galaksije prije nekoliko dana NASA je uz pomoć kamera visoke kvalitete u teleskopu Kepler otkrila postojanje planeta naziva Kepler 452b kojeg mediji već popularno nazivaju Zemlja 2.0. Na udaljenosti od 1400 svjetlosnih godina od Zemlje 1.0, ili Zemlje testna beta, da bi fizički došli do njega trebali bi putovati 25,8 milijun godina, no tome unatoč znanstvenici su uspjeli uz pomoć spomenutog teleskopa proviriti u drugi kraj galaksije i dati nam „krvnu sliku“ ovog planeta.
Nešto malo bliže nama, u doba kada vrtićka djeca barataju kamerama visoke razlučivost, a najosnovnije web stranice imaju programske algoritme prepoznavanja lica, dva lika preskočila su ogradu splitskog Poljuda i popraćeni kamerama na travu spomenutog nacrtali kukasti križ da ceo svet vidi. O njima ne znamo ništa, osim da vole hudica. I kukasti križ. Ili barem crtanje istog.
Otkad znam za sebe imam problema sa percepcijom države kao aparata koji se ne može nositi sa problemima represije marginalnih skupina iz vlastitog naroda. Još od devedesetih godina zlokobni i agresivni navijači su rak rana svake vlasti, ali za njih kao da nema rješenja. Svaka vlast ponaša se kao da se tu ne radi o skupini ljudi koji su dio ove države i podliježu istim zakonima kao svi ostali već o gangrenoznom tkivu kod neobrazovanog siromaha sa strahom od doktora, pa amo radije to ne dirat, možda prođe samo od sebe. A ono je već zahvatilo i umrtvilo veliki dio tijela i prijeti općim raspadom sistema.
Tako ćemo i ovih dana po stoti put čuti izjave ministara i predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti da je to veliki problem, a oni neće kužiti da je to priznanje zapravo samo šamar svim građanima koji zakone poštuju bez pogovora, i važnije, priznanje njihove nemoći da vode „kuću“ kako treba.
Povucimo paralelu. Da radim okupljanje alkoholiziranih neobrazovanih seljačina iz Muća i okolice na nekom placu u nekom od velikih hrvatskih gradova i da preko 25 godina imam problema sa desetoricom jer pišaju u fontane i pjevaju ojkavicu koja je zapravo mućenje ukamuflirano u folklor te nakon svakog okupljanja vičem kako više ne mogu to izdržat, mislim da bi me netko eventualno pitao „Pa ček, koji to kurac radiš, šta ne uvedeš neke mjere?“. Koliko je meni poznato, na svakom većem koncertu ili javnom događanju postoje zadužene osobe u publici koji problematične ljude uklanjaju i nad njima provode nekakva sredstva prisile jer narušavaju ugled manifestacije i uništavaju zabavu za ostale.
No zadnje vrijeme ta logika kao da sve više i više napušta ovaj narod, a građani koji poštuju zakone ove države postaju marginalna skupina sa kojom se ostali, pa u konačnici i vlast, rugaju. Jedna marginalna skupina prijeti državnom poretku sa plinskim bocama po prometnicama glavnog grada, druga nam šiša travicu u obliku nacističkih simbola a treća se veže za kuće i tako se direktno buni protiv zakona i odluka vlasti. A kada su državi problem šačica alkoholičara, invalida i lik koji se zove Vilibor, mislim da je vrijeme da se netko zapita u kakvoj mi to zapravo državi živimo.
Ostaje nam samo nadati se da NASA neće uperiti svoje teleskope put nas, jer u ovoj pustoši teško da bi našli života, a o inteligentnom da ni ne pričamo.

Zdenko Mendulin, hrvatski branitelj i vizažist hrvatske reprezentacije, poznatiji kao zid iz živog zida

Slika preuzeta sa: index.hr

, , , , , ,